web 2.0

Glavni uzroci ugroženosti stepskog sokola u Hrvatskoj su krivolov, nedostatak pogodnih staništa i vjerojatno upotreba kemijskih sredstava u suzbijanju štetnika u poljoprivredi. Iako je stepski sokol  kao i sve grabljivice u Hrvatskoj zakonom zaštićen u praksi je zaštitu teško provesti. Poznati su mnogi slučajevi trovanja grabljivica gdje je izuzetno teško utvrditi tko ga je proveo i da li je ono namjerno ili je slučajno. Isto tako mnoge su grabljivice žrtve nesavjesnih lovaca koji u njima prepoznaju “štetočine“ odnosno konkurenciju. Istraživanja u drugim državama su pokazala da jedan dio ptica stradava i na električnim stupovima, odnosno provodnicima. Ovi slučajevi su češći kod lošije konstruiranih dalekovoda, prvenstveno onih s nižim naponom gdje je razmak između vodiča manji i gdje su izolatori kraći. Veliku opasnost za stepskog sokola predstavlja i nezakonita trgovina ovim pticama.

Tijekom provođenja ovog projekta zamijećeno je da i kod nas postoji problem s krađom mladih sokola. Iz tog razloga nisu spomenute točne lokacije pojedinih gnijezda.

Jugozapadna granica areala stepskog sokola zahvaća istočni dio Hrvatske u kojem je ova ptica zabilježena još u 19 stoljeću. Kao većina rubnih područja rasprostranjenosti pojedinih vrsta tako i istočna Hrvatska predstavlja osjetljivo područje na kojem lako može doći do izumiranja te vrste.  Kako bi se smanjila opasnost od izumiranja ove vrste u Hrvatskoj, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere koje bi omogućile opstanak stepskom sokolu na ovom teritoriju. Važno je u što većoj mjeri ukloniti opasnosti koje mu prijete, kao što su ubijanje, trovanje i hvatanje ptica. Potrebno je uspostaviti trajnu suradnju s HEP-om i postaviti umjetna gnijezda, iz kojih će ptići teže ispadati čime bi se povećala uspješnost gniježđenja. Ovom su metodom u Mađarskoj postignuti značajni rezultati gdje je i zabilježen najveći porast broja parova u Europi. Nadalje, od izuzetne je važnosti organizirati radionice na kojima će se popularizirati ova vrsta i njen značaj, te mijenjati svijest kod ljudi koji ujedno predstavljaju najveću opasnost za ovu vrstu, uspostaviti bolju suradnju i izmjenu informacija s pojedincima i organizacijama koji provode slična istraživanja u susjednim zemljama.

10/12

Prethodna stranica no3 Slijedeća stranica